Har Gobind Korana
Har Gobind Korana | |
---|---|
Rođen | 9. januar 1922. Raipur, Punjab, Pakistan |
Umro | 9. novembar 2011. Konkord, Masačusets, SAD |
Prebivalište | Indija, SAD, UK |
Nacionalnost | Američko[1] |
Polja | Molekularna biologija |
Institucije | MIT (1970–2007) Univerzitet u Viskonsinu, Madison (1960–70) Univerzitet Britanske Kolumbije (1952–60) Univerzitet u Kembridžu (1950–52) ETH Cirih (1948–49) |
Alma mater | Univerzitet u Pundžabu Universit u Liverpulu |
Poznat po | Demonstrirao je ulogu nukleotida u sintezi proteina |
Značajna priznanja | Nobelova nagrada za medicinu (1968) |
Har Gobind Korana (engl. Hargobind Korana; 9. januar 1922 — 9. novembar 2011)[2][3] je bio američki biohemičar indijskog porekla. On je primio Nobelovu nagradu za fiziologiju i medicinu sa Maršalom V. Nirenbergom i Robertom Holijem 1968. za istraživanja koja su pomogla da se pokaže na koji način nukleotidi u nukleinskim kiselinama, koji nose ćelijski genetički kod, kontrolišu ćelijsku sintezu proteina.[4]
On je primio američko državljanstvo 1966,[1] i naknadno je bio primalac Nacionalne medalje za nauku. On je služio kao MIT-jev Alfred P. Sloan profesor biologije i hemije, emeritus[5] i bio je član Odbora naučnih guvernera u Skriptovom istraživačkom institutu.
Reference
- ^ а б „HG Khorana Britannica”.
- ^ Caruthers, M.; Wells, R. (2011). „Har Gobind Khorana (1922-2011)”. Science. 334 (6062): 1511. PMID 22174242. doi:10.1126/science.1217138.
- ^ Rajbhandary, U. L. (2011). „Har Gobind Khorana (1922–2011)”. Nature. 480 (7377): 322. doi:10.1038/480322a.
- ^ „The Official Site of Louisa Gross Horwitz Prize”.
- ^ „MIT HG Khorana MIT laboratory”.
Spoljašnje veze
Mediji vezani za članak Har Gobind Korana na Vikimedijinoj ostavi
- Korana program Архивирано на сајту Wayback Machine (2. март 2012)
- 33rd Steenbock Symposium
- Sakmar, Thomas P. (2012). „Har Gobind Khorana (1922–2011): Pioneering Spirit”. PLoS Biology. 10 (2). doi:10.1371/journal.pbio.1001273. PDF[мртва веза]
- p
- r
- u
- 2010. Robert Edvards
- 2011. Brus Bojtler, Žil Ofman i Ralf Stajnman
- 2012. Džon Gerdon i Šinja Jamanaka
- 2013. Džejms Rotman, Rendi Šekman i Tomas Zidhof
- 2014. Džon O’Kif, Mej-Brit Mouzer i Edvard Mouzer
- 2015. Vilijam Kembel, Satoši Omura i Tu Joujou
- 2016. Jošinori Osumi
- 2017. Džefri Hol, Majkl Rosbaš i Majkl Jang
- 2018. Džejms R. Elison i Tasuku Hondžo
- 2019. Greg L. Semenza, Piter Dž. Ratklif i Vilijam Kelin ml.
- 2020. Harvi Alter, Čarls Rajs i Majkl Hoton
- 2021. Dejvid Džulijus i Ardem Pataputijan
- 2022. Svante Pebo
- 2023. Katalin Kariko i Dru Vajsman