Ramón Villeda Morales

Ramón Villeda Morales
Ramón Villeda Morales

24. predsjednik Hondurasa
Mandat
21. prosinca 1957. – 3. listopada 1963.
Potpredsjednik   José Mejía Arellano
Prethodnik Vojna hunta
Roberto Gálvez Barnes
Roque Jacinto Rodríguez Herrera
Héctor Caraccioli Moncada
Oswaldo López Arellano
Nasljednik Oswaldo López Arellano

Rođenje 26. studenog 1909.
Honduras Ocotepeque, Honduras
Smrt 8. listopada 1971.
Sjedinjene Američke Države New York, NY, Sjedinjene Države
Politička stranka Liberalna stranka
Supružnik Alejandrina Bermúdez Milla
Zanimanje liječnik, političar

José Ramón Adolfo Villeda Morales, populatno znan kao Pajarito (Ocotepeque, 26. studenog 1909. – New York, NY, 8. listopada 1971.) bio je honduraški liječnik, političar i predsjednik te zemlje od 1957. do 1963. godine, kada je oboren u državnom udaru. Ostao je upamćen kao modernizator Hondurasa, koji je zemlji predstavio javno zdravstvo, javno obrazovanje i socijalnu zaštitu.

Rođen 1909. godine, Villeda se školovao za liječnika, a specijalizirao je pedijatriju. U političkom kontekstu, Villeda je bio liberal koji je snažno podržavao demokratizaciju zemlje. Bio je kandidat Liberalne stranke na predsjedničkim izborima 1954. godine, prvim demokratskim izborima za predsjednika još od 1932. godine, na kojima je osvojio većinu u odnosu na frakcioniranu Nacionalnu stranku, ali nije osvojio potrebnu natpolovičnu većinu. Pat poziciju iskoristio je tadašnji potpredsjednik Julio Lozano Díaz, koji je uzurpirao vlast.

Lozano je u konačnici svrgnut u mirnom vojnom puču 1956. godine, nakon čega je od strane vojske formirana konstituanta imenovala Villedu predsjednikom koji bi trebao nadzirati tranziciju prema demokraciji. Villeda je započeo seriju liberalnih i demokratskih reformi, koje su uključivale novo radno zakonodavstvo i velike agrarne reforme, koje su posebno zasmetale Sjedinjene Države, jer su ograničavale njihovu gospodarsku eksploataciju Hondurasa. Uz to, Villeda je bio u strašno lošim odnosima s vojskom te se čak raspravljalo o mogućnosti ukidanja iste; vojska je 1959. godine pokušala izvesti puč, međutim studenti i Villedini simpatizeri su ga spriječili. Nakon toga, Villeda je uspostavio tzv. Civilnu gardu, koja je funkcionirala kao službena predsjednička vojska. Njegove su reforme, osim vojsci, zasmetale i višim društvenim slojevima, tako da je Villeda ubrzo dobio status simpatizera komunizma. Slično mišljenje imao je i tadašnji američki ambasador u Hondurasu, dok je predsjednik John F. Kennedy bio izrazito blagonaklon prema Villedi, kojeg je 1962. godine ugostio u Washingtonu.

Pozicija Liberalne stranke pred opće izbore 1963. godine bila je tako snažna da je bilo gotovo pa izvjesno da će njezin kandidat, Modesto Rodas Alvarado, pobijediti na izborima i tako nastaviti s provođenjem Villedinih reformi. Kako bi spriječila takav ishod, vojska je samo deset dana prije održavanja izbora organizirala puč, na čijem je čelu bio general Oswaldo López Arellano. Villeda je svrgnut te je ekspresno deportiran u Kostariku.

Ubrzo je otišao u Sjedinjene Države, gdje je jedno vrijeme bio honduraški ambasador pri Ujedinjenim nacijama. Funkciju je obavljao do svoje smrti, 8. listopada 1971. godine. Njegova supruga, Alejandrina Bermúdez Milla, s kojom je imao šestero djece (među kojima je i političar Mauricio Villeda), umrla je u studenom 2012. godine u 95. godini života.

  • p
  • r
  • u
Napomena: Italik označava vršitelja dužnosti predsjednika
Državni poglavar
(1824–1838)
  • Dionisio de Herrera (1824–1827)
  • José Justo Milla (1827)
  • Anacleto Bendaña (1827)
  • José Jeronimo Zelaya (1827)
  • Francisco Morazán (1827–1828)
  • Diego Vigil (1828–1829)
  • Francisco Morazán (1829)
  • Juan Ángel Arias (1829–1830)
  • Francisco Morazán (1830)
  • José Santos Díaz del Valle (1830–1831)
  • José Antonio Márquez (1831–1832)
  • José Francisco Milla (1832–1833)
  • Joaquín Rivera Bragas (1833)
  • Francisco Ferrera (1833–1834)
  • Joaquín Rivera Bragas (1834)
  • José María Bustillo (1834–1835)
  • Joaquín Rivera Bragas (1835–1836)
  • José María Martínez (1836–1837)
  • Justo José de Herrera (1837–1838)
Savjetnik za izvršnu vlast
(1838–1839)
  • José María Martínez Salinas (1837–1838)
  • José Lino Matute (1838–1839)
  • Juan Francisco de Molina (1839)
  • Felipe Neri Medina (1839)
  • Juan José Alvarado (1839)
  • José María Guerrero (1839)
  • José María Bustillo (1839)
  • Vijeće ministara (1839)
Predsjednik
(1839–danas)
  • José Francisco Zelaya (1839–1841)
  • Francisco Ferrera (1841–1843)
  • Vijeće ministara (1843)
  • Francisco Ferrera (1843–1845)
  • Vijeće ministara (1845)
  • Coronado Chávez (1845–1847)
  • Vijeće ministara (1847)
  • Juan Lindo (1847–1848)
  • Felipe Bustillo (1848)
  • Juan Lindo (1848–1852)
  • José Francisco Gómez (1852)
  • José Trinidad Cabañas (1852–1853)
  • José Francisco Gómez (1853)
  • José Trinidad Cabañas (1853–1855)
  • Juan Francisco López (1855)
  • José Santiago Bueso (1855)
  • Francisco de Aguilar (1855–1856)
  • José Santos Guardiola (1856–1862)
  • José Francisco Montes (1862)
  • Victoriano Castellanos Cortés (1862)
  • José Francisco Montes (1862–1863)
  • José María Medina (1863)
  • Francisco Inestroza (1863–1864)
  • José María Medina (1864–1865)
  • Crescencio Gómez Valladares (1865–1866)
  • José María Medina (1866–1867)
  • Juan Francisco López (1867)
  • José María Medina (1867–1868)
  • Vijeće ministara / José María Medina (1868–1869)
  • Francisco Cruz Castro (1869–1970)
  • José María Medina (1870)
  • Inocente Rodríguez (1870)
  • José María Medina (1870–1872)
  • Crescencio Gómez Valladares (1872)
  • Carlos Céleo Arias (1872–1874)
  • Ponciano Leiva Madrid (1874–1876)
  • José María Zelaya (1876)
  • Ponciano Leiva Madrid (1876)
  • Marcelino Mejía (1876)
  • Crescencio Gómez Valladares (1876)
  • José María Medina (1876)
  • Marco Aurelio Soto (1876–1883)
  • Vijeće ministara (1883)
  • Luis Bográn Barahona (1883–1886)
  • Ponciano Leiva Madrid / Luis Bográn Barahona (1886–1887)
  • Luis Bográn Barahona (1887–1891)
  • Ponciano Leiva Madrid (1891–1893)
  • Rosendo Agüero (1893)
  • Domingo Vásquez Toruño (1893–1894)
  • Policarpo Bonilla (1894–1899)
  • Terencio Sierra (1899–1903)
  • Vijeće ministara (1903)
  • Juan Ángel Arias (1903)
  • Manuel Bonilla (1903–1907)
  • Privremena vladina hunta (1907)
  • Miguel Rafael Dávila (1907–1911)
  • Francisco Bertrand Barahona (1911–1912)
  • Manuel Bonilla (1912–1913)
  • Francisco Bertrand Barahona (1913–1915)
  • Alberto de Jesús Membreño (1915–1916)
  • Francisco Bertrand Barahona (1916–1919)
  • Vijeće ministara (1919)
  • Rafael López Gutiérrez (1919)
  • Vicente Mejía Colindres (1919)
  • Francisco Bográn Barahona (1919–1920)
  • Rafael López Gutiérrez (1920–1924)
  • Vijeće ministara (1924)
  • Vicente Tosta Carrasco (1924–1925)
  • Miguel Paz Barahona (1925–1929)
  • Vicente Mejía Colindres (1929–1933)
  • Tiburcio Carías Andino (1933–1949)
  • Juan Manuel Gálvez (1949–1954)
  • Julio Lozano Díaz (1954–1957)
  • Vojna hunta (1956–1957)
  • Ramón Villeda Morales (1957–1963)
  • Oswaldo López Arellano (1963–1971)
  • Ramón Ernesto Cruz (1971–1972)
  • Oswaldo López Arellano (1972–1975)
  • Juan Alberto Melgar (1975–1978)
  • Policarpo Paz García (1978–1982)
  • Roberto Suazo Córdova (1982–1986)
  • José Simón Azcona (1986–1990)
  • Rafael Leonardo Callejas (1990–1994)
  • Carlos Roberto Reina (1994–1998)
  • Carlos Roberto Flores (1998–2002)
  • Ricardo Maduro (2002–2006)
  • Manuel Zelaya (2006–2009)
  • Roberto Micheletti (2009–2010)
  • Porfirio Lobo (2010–2014)
  • Juan Orlando Hernández (2014–2022)
  • Xiomara Castro (2022–danas)
Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 65429639
  • LCCN: n85042271
  • ISNI: 0000 0001 2211 9561
  • GND: 1026456665
  • SUDOC: 148410456