Pitej

Statua Piteja isrd marsejske Burze.

Pitej iz Masilije (starogrčkiu Πυθέας ὁ Μασσαλιώτης), 4. vijek pne., bio je starogrčki geograf i istraživač iz grčke kolonije Masilija (današnji Marseille). Poznat je po tome što je oko godine 325. pne. plovio na sjeverozapad Evrope te posjetio mnoge dijelove današnje Velike Britanije. Neka od njegovoh zapažanja se često tumače kao prvi historijski zapis o Stonehengeu. Pitej je, međutim prvi koji je opisao fenomen tzv. ponoćnog sunca,[1] polarni led, naveo ime Britannia[2] i germanska plemena te u geografske špekulacije prvi uveo koncept udaljene zemlje "Thule". Njegovi zapisi su prvi koji navode da Mjesec izaziva plime i oseke.

Napomene

  1. Teoretsko postojanje zemlje gdje su noći kratke ljeti, a sunce nikada ne zalazi u ljetnom solsticiju su već bile poznate. Izvještaji o zemlji vječnog snijega i leda (zemlja Hiperborejaca) su već dolazila na Mediteran vijekovima prije. Pitej je, međutim, prvi koji je posjetio i opisao Arktik.
  2. Otočje je ranije bilo poznato pod nazivom Kasiteridi, "Kositreni otoci", Markham (1898). Herodot u knjizi III.115 izražava skepsu da ti otoci postoje, pošto nikada nije mogao osobno pronaći svjedoka. Pitejevi navodi su prvi koje će citirati kasniji antički autori. Njegova istraživanja se ponekad nazivaju "otkrićem" Britanije, s obzirom da je naučnom činjenicom učinio zemlju dotada poznato samo po glasinama, isto kao što će kasnije Britanci "otkriti" Afriku. Moguće je da su Feničani ranije znali za Britaniju, ali su to otkriće ljubomorno čuvali kao poslovnu tajnu.

Literatura

Novija

  • Chevallier, R. (1984). „The Greco-Roman Conception of the North from Pytheas to Tacitus”. Arctic 37 (4): 341–346. 
  • Cunliffe, Barry (2002). The Extraordinary Voyage of Pytheas the Greek: The Man Who Discovered Britain (Revised ed.). Walker & Co, Penguin. ISBN 0-8027-1393-9. 
  • Frye, John; Harriet Frye (1985). North to Thule: an imagined narrative of the famous "lost" sea voyage of Pytheas of Massalia in the fourth century B.C. Chapel Hill, NC: Algonquin Books of Chapel Hill. ISBN 978-0-912697-20-8. 
  • Hawkes, C.F.C. (1977). Pytheas: Europe and the Greek Explorers. Oxford: Blackwell, Classics Department for the Board of Management of the Myres Memorial Fund. 090356307X. 
  • Roller, Duane W. (2006). Through the Pillars of Herakles: Greco-Roman Exploration of the Atlantic. London, New York: Routledge. ISBN 9780415372879. 
  • Roseman, Christina Horst (1994). Pytheas of Massilia: On the ocean: Text, translation and commentary. Ares Publishing. ISBN 0-89005-545-9. 
  • Stefansson, Vilhjalmur (1940). Ultima Thule: further mysteries of the Arctic. New York: Macmillan Co. 

Starija

  • Burton, Richard F. (1875). Ultima Thule; or, A Summer in Iceland. London and Edinburgh: William P. Nimmo.  Downloadable Google Books.
  • Markham, Clements R. (1898). „Pytheas, The Discoverer of Britain”. The Geographical Journal (London: The Royal Geographical Society) 1 (6).  Downloadable Google Books.
  • Tozer, Henry Fanshawe (1897). History of Ancient Geography. Cambridge: University Press.  Downloadable Google Books.

Eksterni linkovi

  • Darbyshire, Adrian (08. 4. 2008.). „Pytheas visited the Isle of Man in 300 BC - claim” (html). Isle of Man Today. Pristupljeno 06. 11. 2008. 
  • Engels, Andre. „Pytheas” (htm). Discoverer's Web. Technische Universiteit Eindhoven. Arhivirano iz originala na datum 2008-09-18. Pristupljeno 20. 09. 2008. 
  • Gill, N.S. (2008). „The Extraordinary Voyage of Pytheas the Greek, The Man Who Discovered Britain: Review of Barry Cunliffe's Account of Pytheas” (htm). about.com:Ancient/Classical History. Arhivirano iz originala na datum 2008-08-21. Pristupljeno 20. 09. 2008.  See also review by Anthony Snodgrass in TLS 14 December 2001 p 7.
  • „Pytheas” (html). Encyclopedia Britannica. Love to Know. 1911. Pristupljeno 06. 11. 2008. 
  • „The Northern Lights Route: The Voyage of Pytheas to Thule” (html). University Library of Tromsø. 1999. Pristupljeno 05. 11. 2008. 


  • p
  • r
  • u
Matematičari
Anaksagora  Antemije  Arhit  Aristej Stariji  Aristarh  Apolonije  Arhimed  Boecije  Kleomed  Demokrit  Diokle  Diofant  Dinostrat  Eratosten  Euklid  Eudoks  Heron  Hiparh  Hipija  Hipokrat  Hipatija  Hipsikle  Menelaj  Nikomah  Nikomed  Nikotel  Papos  Persej  Filolaj  Filon  Porfirije  Posidonije  Proklo  Ptolemej  Pitagora  Simplicije sa Sicilije  Sosigen  Tales  Teetet  Teano  Teodor iz Sirene  Teodosije  Teon iz Aleksandrije  Teon iz Smirne  Timarid  Ksenokrat  Zenon iz Eleje  Zenon iz Sidona  Zenodor
Traktati
Almagest  Arhimedov Palimpsest  Aritmetika  Konike  Elementi
Centri
Atinska akademija  Aleksandrijska biblioteka  Sirena
Pod uticajem
Mezopotamska matematika   Egipatska matematika
Uticala na
Matematika srednjovekovne Evrope  Islamska matematika  Indijska matematika
  • p
  • r
  • u
Grčka astronomija
Ličnosti

Akorej  Aglaonika  Agripa  Anaksimandar  Andronik  Apolonije  Arat  Aristarh  Aristil  Atal  Autolik  Bion  Kalip  Kleomed  Kleostrat  Konon  Eratosten  Euktemon  Eudoks  Gemin  Heraklid  Hiketa  Hiparh  Hipokrat  Hipsikle  Menelaj  Meton  Enopid  Filip  Filolaj  Posidonije  Ptolemej  Piteas  Seleuk  Sozigen Aleksandrijski  Sozigen Peripatetičar  Strabon  Thales  Teodosije  Teon Aleksandrijski  Teon iz Smirne  Timoharis

D(j)ela

Almagest  O veličinama i razdaljinama (Hiparh)  O veličinama i razdaljinama (Aristarh)  O nebesima (Aristotel)

Instrumenti
Koncepti

Kalipov ciklus  Nebeske sfere  Latitudni krug  Kontra-Zemlja  Deferent i epicikl  Ekvant  Geocentrizam  Heliocentrizam  Hiparhov ciklus  Metonov ciklus  Oktaeteris  Solsticij  Sferična Zemlja  Sublunarna sfera  Zodijak

Pod uticajem/utjecajem
Uticala/utjecala na

Evropska astronomija  Indijska astronomija  Islamska astronomija

Normativna kontrola Uredi na Wikidati
  • WorldCat identiteti
  • VIAF: 311417543
  • LCCN: n84135126
  • ISNI: 0000 0004 4944 5852
  • GND: 118793764
  • SELIBR: 337283
  • SUDOC: 059362685
  • BNF: cb13620396q (podaci)
  • BIBSYS: 90777635
  • NDL: 032868977
  • NKC: js20060623014
  • BNE: XX1072292
  • CiNii: DA17790167