Francuski gastronomski obrok
| Francuski gastronomski obrok | |
|---|---|
 Nematerijalna svjetska baština | |
 | |
 | |
| Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika |
| Godina upisa: | 2010. |
| ID: | 00437 |
| Ugroženost: | - |
| Poveznica: | UNESCO |
Francuski gastronomski obrok je naziv za društvenu tradiciju uživanja u francuskoj kuhinji prilikom važnih događanja u životu pojedinca i skupina, kao što su proslave rođenja, vjenčanja, rođendana, godišnjica, postignuća i sl.[1] To je slavljenički obrok za koji se ljudi okupljaju kako bi uživali u umjetnosti dobre hrane i pića (gastronomija). Gastronomski obrok naglašava zajedništvo, uživanje u okusima, te ravnotežu ljudi i plodova prirode; on učvršćuje obiteljske veze, privlači prijatelje i jača šire društvene veze. Zbog toga je francuski gastronomski obrok upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2010. god.[2].
Odlike
Francuskom gastronomskom obroku prethodi pažljiv odabir jela iz neprestano rastućeg repertoara recepata, kupnja dobrih, po mogućnosti lokalnih proizvoda koji se sljubljuju, kao i odabir vina koja se sljubljuju s odabranim menijem i ukusno postavljanje stola. Slijedi veliko francusko umijeće pripreme jela (francuska kuhinja), ali i jedinstven oblik njihova uživanja koji uključuje mirisanje i probavanje jela za stolom. Svaki gastronomski obrok treba slijediti strog slijed koji započinje aperitivom, a završava konzumacijom likera (digestiv), između kojih su najmanje dva slijeda uključujući predjelo (entrée), glavno jelo (plat principal koji započinje s hors d'oeuvre ili „početnim slijedom”) od ribe i/ili mesa s povrćem, te opcionalnih međuslijedova (entremet) i priloga, te naposlijetku sira i deserta. Pojedinci koji duboko poznaju tradiciju i čuvaju sjećanje na ritualno objedovanje se nazivaju gastronomi i njihova zadaća je da oralnim ili pismenim putem prenose svoja znanja novim generacijama[1].
Izvori
Francuska kuhinja na Wikimedijinoj ostavi
- Ross Steele, The French Way, 2nd ed., 2001., McGraw-Hill, New York
- Larousse Gastronomique, 2009., Clarkson Potter, New York, str. 780. ISBN 978-0-307-46491-0
Vanjske poveznice
- Video primjer na youtube-u (fr)
- p
- r
- u
Episkopalni grad Albi • Rimski i romanički spomenici u Arlesu • Kraljevske solane u Arc-et-Senansu • Stara jezgra Avignona • 23 zvonika Beffroi1) • Gradsko središte Bordeauxa • Katedrala u Bourgesu • Canal du Midi • Utvrda Carcassonne i stari dio grada • Mediteranski poljoprivredno-pastirski kulturni krajolik Caussesa i Cévennesa • Dvorac Fontainebleau s parkom • Opatija Fontenay • Grande Île u Strasbourgu • Obnovljeno središte Le Havrea • Historijska mjesta u Lyonu • Mont Saint Michel i njegov zaljev • Katedrala Notre-Dame u Amiensu • Katedrala Notre-Dame u Chartresu • Notre-Dame, Bazilika Saint-Remi i palača Tau u Reimsu • Dolina rijeke Loire između Sully-sur-Loire i Chalonnesa • Rimski spomenici u Orangeu uključujući kazalište i slavoluk • Pont du Gard • Zaljev Porto uključujući park prirode Scandola na Korzici • Pireneji-Mont Perdu3) • Prahistorijska naselja sojenica oko Alpa 2) • Srednjevjekovni trgovački grad Provins • Francuski dio puta Svetog Jakova prema Santiago de Composteli3) • Vinogradsko područje Saint-Emiliona • Opatijska crkva Saint-Savin-sur-Gartempe • Obala Seine u Parizu • Stanislavov trg zajedno s trgovima Place de la Carrière i Place d'Alliance u Nancyju • Vaubanove utvrde • Versajski dvorac • Opatija Vézelay s brežuljkom • Prahistorijski lokaliteti u dolini Vézère (Lascaux, Cro-Magnon, La Madeleine, Le Moustier)
Francuski prekomorski posjedi:
Francuska nematerijalna svjetska baština
Alençonska čipka, vještina pravljenja • Aubussonska tapiserija • Cantu in paghjella sekularno i liturgijsko pjevanje s Korzike • Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta • Equitation, francuska škola jahanja • Fest-noz, festivalno okupljanje zajedničkih tradicionalnih plesova Bretanje • Francuski gastronomski obrok • Francuska tradicija crtanja krovišta • Maloya • Procesija divova i zmajeva1) • Sokolarstvo 4)
