1. HŠK Građanski

1. HŠK Građanski
Prvi hrvatski građanski športski klub
Nema grba ? Postavite ga sami.
Općenito
Liga	nema
Osnivanje	1911.
Nadimci	'Purgeri'
Stadion	Koturaška cesta (10.000 gledatelja)
Ličnosti
Predsjednik	nema
Trener	nema
Dresovi
Domaći 　 Gostujući
uredi

Prvi hrvatski građanski športski klub, poznatiji samo kao Građanski, bio je nogometni klub u Zagrebu. Osnovan 26. travnja 1911. godine. Za prvog predsjednika kluba izabran je Andrija Mutafelija. Boja dresova bila je plava, a nadimak kluba purgeri. Osim nogometne, imao je selekcije za biciklizam i rukomet.

Građanski je osnovan u vrijeme kad je Hrvatska još bila dio Austro-Ugarske. Hrvati, nezadovoljni svojim statusom u Austro-Ugarskoj tražili su načine da izraze svoju želju za neovisnosti i svoje nacionalne osjećaje. Nogomet je bio jedan od načina. U proljeće 1911. po Zagrebu se pričalo da će se osnovati novi mađarski nogometni klub i da će biti član Mađarskog nogometnog saveza iako su svi zagrebački klubovi bili članovi Hrvatskog sportskog saveza osnovanog 1909. Među mladim Hrvatima, zaljubljenicima u sport, jačala je ideja da se treba osnovati novi nogometni klub prije Mađara. Prvi Hrvatski Građanski Športski Klub Zagreb (1. HŠK Građanski Zagreb) osnovao je 26. travnja 1911. Andrija Mutafelija (prvi predsjednik) sa skupinom svojih prijatelja u kavani na Preradovićevom trgu.

Klub je prvu utakmicu igrao protiv HAŠK-a. Mladi i neiskusni igrači izgubili su 5:1. Građanski je bio, može se tako reći, klub širokih slojeva, za razliku od HAŠK-a koji je ipak bio poglavito vezan uz Sveučilište i akademičare.

Golemo je suparništvo vladalo između »akademičara« (HAŠK), koji su igrali u crvenim majicama i »purgera« (Građanski), čija je osnovna boja bila plava. I »haškovci« i »purgeri« su bili složni u isticanju svoga hrvatstva. Osim gradskog derbija sa HAŠK-om glavni rivali Građanskog u Kraljevini Jugoslaviji su bili beogradski BSK i splitski Hajduk.

Do 1945. Građanski je najpopularniji i najtrofejniji zagrebački nogometni klub koji je osvajao prvenstva Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. te prvenstvo Hrvatske 1943. Na međunarodnom planu postigao je zapažene rezultate na turneji po Španjolskoj 1923. (pobjede nad Barcelonom i Atletic Bilbaom) te pobjedama nad vodećim austrijskim i mađarskim klubovima. Na turneji u Engleskoj 1936. osvojili su tadašnji moderni WM-sustav igre koji se igra u izrazito napadačkoj formaciji 4-2-4.

Svaka generacija imala je niz izvrsnih nogometaša i reprezentativaca (Babić, Vrđuka, Perška, Živković, Rupec, Mihelčič, Götz, Cindrić, Dasović, Šifer, Pavleković, Hitrec, Vragović, Šipoš) ali najpoznatiji je sastav iz 1940-ih (Glaser, Brozović, Dubac, Pleše, Jazbinšek, Lechner, Cimermančić, Wölfl, Lešnik, Antolković, Kokotović).

Za nastupa u jugoslavenskom prvenstvu 1923-40. momčad su vodili isključivo strani treneri: Englezi Artur Gaskhell, Robert Haftl, James Donelly, Mađari Imre Poszony, Giury Molnár, Márton Bukovi, Austrijanac Joseph Brandstätter. Prvotno su se koristili igralištima u Tuškancu, na Martinovki i na Kanalu do izgradnje vlastitog igrališta na Koturaškoj cesti, koje je 1924. svečano otvorio Stjepan Radić. Formalno je prestao djelovati 1950., a većina igrača pristupila je beogradskom Partizanu.

Zbog sudjelovanja u prvenstvu NDH zajedno s prijeratnim trofejnim hrvatskim nogometnim klubovima HAŠK-om i Concordiom, jednostranim dekretom nove vlasti 1950. klub se gasi i na njegovom temelju nastaje GNK Dinamo Zagreb.

(popis nepotpun)

• 1912/13.: treći
• Prvenstvo Kraljevine Jugoslavije: 1923., 1926., 1928., 1937., 1940. - prvi
• 1940/41.: drugi
• Prvenstvo NDH: 1943.

• GNK Dinamo Zagreb

• Članak na Nogonetu opširan i izvrstan, bogat podatcima
• "Vreme", 23. jun 1937 - stadion iz aviona